Kupina, nazivana još črna jagoda, črna kupina, ježina, kupinjača, kopinje, rubida, robidnica, kupinšica, zastupljena je u svim krajevima svijeta, a pretpostavlja se da je porijeklom iz Europe i Azije.

Plod kupine bogat je vlaknastim tvarima, sadrži eterično ulje, tanin i pektin, jantarnu, jabučnu, oksalnu, mliječnu i salicilnu kiselinu, kalcij te veliku količinu željeza i vitamina C (na 100 g kupina čak 21 g C vitamina).

Svježa kupina sastoji se od:

• vode oko 87,5
• ekstrakta 6,8 %
• celuloze 1,5 %
• šećera kao invert oko 5,7 %
• kiselina, kao jabučna 1,3 %
• pektina 1,5 %
• pepela 0,5 %

U tehnološkom smislu u kupini se nalazi oko 5 % sjemenki/koštica.

Uzgoj kupina

Proizvodnja kupine , u početku samo na okućnicama, proširila se kasnije i na veće nasade jer je rentabilna i nasadi se brzo podižu. Troši se i prodaje kao svježe voće, a postoji mogućnost zamrzavanja, konzerviranja i proizvodnje voćnih proizvoda. Kupina vrlo rano počinje rađati, već u trećoj godini nakon sadnje. Po jednom hektaru može dati 5 do 15 tona ploda. Plodovi kupine mogu biti krupni i doseći težinu i veću od pet grama.

Kupina sazrijeva tijekom srpnja i kolovoza, a plodovi ne zriju istovremeno, čime je vrijeme berbe produljeno i do četrdeset dana. Zrele kupine treba vrlo često brati, svaki treći dan ili najkasnije jednom tjedno.

Kod prerade u vino način povremene berbe je nepovoljan pa treba odrediti pravi trenutak berbe. Crna boja ploda nije istovremeno znak zrelosti ploda. Javlja se prije tehnološke zrelosti.

Kupine je najbolje brati poslije podne, predvečer ili rano u jutro.